Krenimo od popisa priloga koje najčešće poslužujemo: salate, pečeno povrće, krumpir, riža ili male porcije žitarica. Zatim odredimo jesu li ti prilozi samostalni na tanjuru ili dolaze uz glavno jelo. Taj korak nam odmah sužava izbor na nekoliko praktičnih promjera i oblika.
Za lagane priloge najčešće ciljamo tanjur koji ostavlja dovoljno “zraka” oko hrane, ali ne izgleda prazno. U praksi to znači manji plitki tanjur ili desertni tanjur kada je prilog sporedan, te standardni plitki tanjur kada je prilog bogatiji ili se dijeli. Ako često serviramo više priloga odjednom, biramo malo širi rub koji pomaže razdvajanju elemenata bez prenatrpavanja.
Sljedeći korak je procjena vrste priloga prema vlažnosti: suho, sočno ili s preljevom. Za sočne priloge i salate biramo tanjur s blago podignutim rubom kako bi se sokovi i dressing zadržali. Za suhe priloge može proći i ravniji profil, jer olakšava serviranje i raspored na stolu.
Kad su u igri umaci i dipovi, odlučimo hoćemo li ih držati na istom tanjuru ili odvojeno. Za uredan izgled često je bolja mala zdjelica ili tanjurić za umak koji se slaže uz prilog. Ako sve ide na isti tanjur, biramo model s udubljenjem ili izraženijim rubom kako se dip ne bi razlio po cijeloj površini.
U sljedećem koraku uskladimo stil s prigodom: svečani stol traži profinjenije linije, dok svakodnevna uporaba traži jednostavnost i robusnost. Minimalistički dizajn s čistim rubom olakšava kombiniranje s različitim priborom i čašama. Rustikalni tanjuri s nepravilnim rubom mogu naglasiti povrće i domaće priloge, ali ih je dobro upariti s jednostavnijim ostatkom servisa da stol ne postane vizualno težak.
Boja tanjura mijenja dojam porcije pa je biramo namjerno. Svijetli neutralni tonovi naglašavaju svježinu salata i zelenog povrća, dok tamniji tanjuri mogu istaknuti svijetle priloge poput pire krumpira ili riže. Ako često poslužujemo šareno povrće, mirnija podloga pomaže da hrana bude glavna zvijezda.
Provjerimo i teksturu površine, jer ona utječe i na izgled i na održavanje. Glazirane, glatke površine lakše se čiste i pogodne su za umake, dok mat ili reljefne teksture daju karakter, ali mogu jače pokazivati tragove pribora. Ako često režemo ili miješamo priloge na tanjuru, birajmo završnu obradu koja se manje grebe.
Prije konačne odluke napravimo probu slaganja: tanjur s prilogom, uz glavni tanjur ili uz zdjelu, te s priborom koji koristimo. Tako provjerimo stane li sve na stol bez gužve i izgleda li kompozicija uravnoteženo. Ovaj test je posebno koristan kada planiramo svečani stol s više elemenata.
Na kraju provjerimo praktičnost pohrane: koliko se tanjuri mogu sigurno slagati i koliko mjesta zauzimaju u ormariću. Idealno je odabrati jednu osnovnu liniju za svakodnevicu i nekoliko dodatnih komada za umake i posebne priloge. Tako dobivamo fleksibilan set koji izgleda usklađeno, a ne opterećuje prostor.
